1. |
||||
PIJANKA POD OTVORENIM NEBOM
Tako sam se noćas napio
To je bila pijanka pod otvorenim
nebom
Na obali rijeke, kud ne smiju
strašljivci
Tama je vrvjela čarobnjacima
Kometali su kroz mene s uzbibanim
plaštevima
Dugo, dugo, da sam se već gušio
Rijeka je kipjela iskrenutim ribama i
potopljenim ribarima
Uopće, nitko nije mario za mene
I meteori su padali u onaj svijet
pozadi
Valjda sam bio jako malen, valjda sam
bio jako dobar
Sa svojom bocom rakije, sa svojim
kratkim hlačama
Sa svojim tankim rukama, sa svojim
podrezanim kosama
Sa svojim velikim očima koje ništa
nisu trebale
|
||||
2. |
||||
DJEVOJKE ZA ŠIVAĆIM STROJEVIMA
Kako se možete smijati, vi, djevojke za šivaćim
strojevima?
Odakle hrabrost vašim dojkama da se njišu poput
slobodnog mora.
Ipak sam otkrio nešto tuge u vašim smeđim, plavim
i zelenim očima.
Malo previše straha u vašim prstima na
skupocjenim tkaninama.
Ne pitam vas o bestidnim ljubavnicima, vojnicima
i mladićima s nepodrezanim kosama.
Ne pitam vas o rukama koje ne bi znale letjeti
tipkama glasovira.
O jednom vlažnom stanu i roditeljima koji za sve
vaše brige imaju samo neprilične
prijetnje.
Hoću da vas zamolim za jednu uslugu: da se
umjesto plaču priklonite mojoj
nesebičnoj ljubavi.
|
||||
3. |
Kruh na stolu
02:33
|
|||
KRUH NA STOLU
Sve što mi želiš reći, kaži mi
pred njim, tamnim kruhom na stolu.
Oko njeg zidovi i zvijezde. I svi obruči
koji stežu moje srce.
Pred njim, trajnijim od svih zastava,
kaži mi, ako smiješ, svoju osudu.
On će znati. I sve će strahove
učiniti smiješno malim.
Pred njim, kruhom na stolu,
što se neprekidno obnavlja u nadi,
možeš mi život zamijeniti smrću.
S njim ću je veselo blagovati.
|
||||
4. |
Razglednica svijeta
02:51
|
|||
RAZGLEDNICA SVIJETA
Ovo su vrlo žestoki dani.
Ulicama jure cirkuska kola, tenkovi.
Ne vide se djeca – negdje piju čokoladu
ili su zauzela mjesta za strojevima.
Očevi prolaze s božićnim drvcem
i uvijek netko ne nađe svoj dom
ili dom traži njega, dugo čeka pred ogradom,
pred kakvom ružnom bolnicom, mrtvačnicom.
S radija odjekuju povici bijesnih pastira.
I red je da se svatko osjeti malko kriv
dok grijeh ne počne sam od sebe rasti
preko ruba razuma u zgrušanu tišinu.
Odavno me napustile zadnje novčanice
a toliko je lijepih stvari čekalo na mene,
jedan bijeli jedrenjak, jedna pastirska koliba,
jedan stari naslonjač, jedna zašiljena olovka,
jedna razglednica s bespomoćnim pogledom svijeta.
|
||||
5. |
Čekam da me upotrijebiš
03:32
|
|||
ČEKAM DA ME UPOTRIJEBIŠ
Ništa ne razumijem od onog što mi govoriš
Blagoslivljam svoje trpko neznanje
Moje podrijetlo je sumnjivo, rodni grad porušen
Posvuda me prate žbiri
Samo kad sam s tobom nešto malo jesam
Zavučem se u sebe i čekam da me upotrijebiš
Ti koja činiš vrijeme i spretno ga raščinjaš
Tu se uvijek nešto nađe za mene
Onda me izguraš kroz vrata pa još malo
trajem
Pomislim: jesam, ma koliko se ne vidi
na meni
Nisam, smjesta kažem, i sav se izbrišem
Možda neko vrijeme umrem samo da se
saberem
|
||||
6. |
Veljača
03:39
|
|||
VELJAČA
Ovo je najgora od svih zima: veljača.
Snjegovi se ispadali, bura leži probodena srca
među koljem, i sad smo sami sa hladnoćom.
Ljudi, stabla, niski do zemlje a nebo razbijeni
prozor. Sipa zime pušta tamnosmeđu boju
i svi smo obeznanjeni oko ledišta ognja.
Duša mi kao siga visi s usana.
Srce radi, radi i njegov me štropot udara
po ušima. Tu još samo medvjed iz bajke
može opstati. O dobrodošlo njegovo krvoločno
tulenje. Samome bih sebi najradije rasporio
utrobu i legao u topli drob.
Veljača je, ni za koga nema milosti.
Zemlja – oglodana kost. Nitko više ne zna
zapaliti vatru. Sunce nas zakartalo.
|
||||
7. |
U praznom stanu
02:30
|
|||
U PRAZNOM STANU
Stan je jedino svet kad je prazan.
Tu bi se zbilja moglo kleknuti.
Ljubav ide gola i zabacuje kosu.
Kad nema vrata i šeću se zidovi.
I kada ne misliš kako započeti.
Osjećaš: opet je sve moguće.
Neobrijani vjetar ide s bocom piva.
Na stropu se mrijeste oblaci.
Svaki je zid, još tada, druge boje,
svaki bijeli zid. Glazba se glasa
iz sebe same, bez prsta, tipaka.
Zvonce šuti. Čeka, neće li k nama,
umjesto stvari što pritišću dušu,
na prstima stići mile sablasti.
|
||||
8. |
Krčma na uglu
02:45
|
|||
KRČMA NA UGLU
Svijet prestaje kod krčme na uglu.
A u krčmi metež: bratime se vragovi i ljudi.
Krčmarica velika kao bačva i vjetrenjača.
Sise joj otkupljuju tugu svijeta.
Svijet prestaje kod krčme na uglu.
Neprekidno odjekuju rafali.
Vojskovođe gledaju kako bi na drugu stranu.
I svakog se dana odroni mali zemlje.
Svijet prestaje kod krčme na uglu.
Tramvaji razdragano dovoze otpadnike.
Strašljivi su, neizglačani, ružni,
sve dok ne pogledaju preko ruba.
Svijet prestaje kod krčme na uglu.
Harona još nema ili neće doći.
Pertica Kerempuh vješto prebire prstima
malo po tamburi, malo po strojnici.
|
||||
9. |
||||
NIJEDNA TU NE IZDRŽI PREVIŠE
Dvorana uvijek puna do stropa
Subotom s balkona padaju prijatelji
Ne računajući one koji padaju s prozora, pijani
Ljepotice uvijek druge, začuđene
Pomalo grickaju, pomalo žmirkaju, pomalo šute
Nijedna tu ne izdrži previše
Samo toliko da se izbezumi
Inače se rade razne loše stvari
Nitko ne izađe bez ogrebotine
Ili odmah ode na drugi svijet
Držeći u ruci, zna se, bokal vina
Pjevajući one stare pjesme
Kojih bi se napokon trebalo odreći
Da je život ruža, da je ljubav svijetlo
A ja vidim samo dvoranu
Poput odbačene kore od banane
I u njoj roj muha mojih prijatelja
Sve napasnijih što je suton bliže
|
||||
10. |
Poznavao sam Ofeliju
04:25
|
|||
POZNAVAO SAM OFELIJU
Zbilja sam poznavao Ofeliju
Oko nje se širio modrikast sjaj
Govorila je malko promuklim glasom
Ne samo od nikotina, crne kave, rakije
To se probijalo iz njezine nutrine
Iz njezine uvijek pritvorene pećine
Između izlazaka na scenu čitala bi filozofe
Nimalo nije škrtarila s onim što je tolikima
jedino
Ali bila je prava djevojčica i znala
crvenjeti
Premda su je mnogi korili samo da je dobiju
Lako si je mogao ponijeti sa sobom pa onda svoje
ostaviti pokraj puta
Čitala bi svoje filozofe i palila cigaretu
za cigaretom
Činilo se da nema stana, toliko joj je
bilo svejedno
Ustvari je došla na svijet s prepunim
kovčezima
I mogla dobiti sve što bi poželjela
Čak bi i stariji glumci živnuli uz njezinu
odsutnost
Postajali opet muškarci i potiho režali
Ne bi se zabrinula - bila joj je puna smisla
njihova nasrtljivost
Na kraju je ipak otplovila - ovaj put
zbog kraljevića
Koji je jedino znao što neće
|
||||
11. |
Ona je znala
03:45
|
|||
ONA JE ZNALA
Dirnuo je
Ona je znala, ona je predobro znala
Dirnuo joj ruku ispod ključne kosti
Sva me odbacila na leđa
Jer je znala što dolazi
Dirnuo joj svilu iznad gole mišice
Gdje je dojka vrlo blizu
I nedaleko trbuh
Tamna tratina
I nogama me zatoptala
Jer je znala što je sad na redu
Što se ne može izbjeći makar pali mrtvi
Široko sam ispružio ruku
Izgrizla je svakim od stotinu sjekutića
Polako je žvakala
Pa ispljunula još bolju
Dirnuo joj sjaj što je okružuje
Baš temo ispod, baš tamo iznad
Gdje je sve njeno na okupu
Probola me sa tri mača
Jer je znala da je kraj
I da me već uvukla u sebe
I da me dosta dobro probavlja
|
Goran Markov Knežević Zagreb, Croatia
Kad nije zauzet vođenjem zagrebačkog rock sastava VELI JOŽE band, ponekad oglasi se i samostalno,
kantautorski.
www.facebook.com/velijozeband?ref=hl
www.facebook.com/pages/Kr%C4%8Dma-kod-%C4%90ure-Seljaka/259603454234748?ref=aymt_homepage_panel
... more
Streaming and Download help
If you like Goran Markov Knežević, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp