1. |
Kradem danima sate
02:53
|
|||
KRADEM DANIMA SATE
Kradem danima sate
Kao konj u mrtvoj trci
Mjeseci nikako da vrate
Brašno što nestaje u ruci
Izbezumljen u kuhinji
Krpe, lonci grizu sita
Vene žigaju k'o sluškinji
Bolna leđa, tko te pita
Izgubljen u marketu
To već svi dobro znaju
Dat' će mi valjda plaketu
Za jeftinini deterdžent, raketu
Al' čut će se jednom glas
Kad se dignemo mi poniženi, bijedni
Neće nas zavarat' vaša nagradna igra
Dajemo stan i bengalskog tigra
Kradem danima sate
Da se osjetim bar malo živ
Odijelo otplaćujem na rate
Tako osjećam se manje kriv
Izbezumljen u kuhinji
Krpe, lonci grizu sita
Vene žigaju k'o sluškinji
Bolna leđa, tko te pita
Izgubljen u marketu ...
|
||||
2. |
Spava sama
02:18
|
|||
SPAVA SAMA
Spava na kauču pokrivena sjetom
Ne budi je struganje šapica kućnog miša
Ni zrikavci izvana, ni kreket žaba
Spava sama
Ne treba joj mnogo sna tek toliko da zvijezde malo
Promijene mjesta a Mala kola sustignu Velika
Dok bijesni čagljevi njuše njenom ulicom
Ona sanja
Kako trči voćnjakom
A pčele zuje oko nje i gle
Jedna ju ubode
|
||||
3. |
Uvijek gladan
03:06
|
|||
4. |
||||
U ONAJ TREN KAD NASTUPA MRAK
U onaj tren kad nastupa mrak
Pojavit ćeš se nevidljiv
I ući u me kao krijesnica
Samo lelujaš kroz prostor
I što vrijeme prolazi
Sve si mi draži i veseliji
A sve te manje ima
dragocjenosti moja
Uselio si u me
K'o riba u potopljen brod
I ne ljuti se što nisam svratio
Da vidim tvoje oči
Kako bih, ah kako, krenuo dalje
Da sam svratio ostavio bih zauvijek
|
||||
5. |
||||
JUTRO NAKON NEPROSPAVANE NOĆI
(Izabrano i prepisano iz Tolstojeve Ane Karenjine)
Ulice su puste, rano je jutro
I vrata njene kuće još su zatvorena
Levin vratio se natrag, u sobi skuhao kavu
Pokušao srknuti i metnuti kolač u usta
Ali usta nisu znala što da rade s kolačem
Ispljunio ga, obukao kaput
I počeo opet hodati gradom
Cijelu noć i jutro živio je posve nesvjesno
Cijeli dan nije jeo, dvije noći nije spavao
Nekoliko sati razodjeven proveo na studeni
A svjež je i zdrav kao nikad
I kao da nema tijela
Kreće se, a ne napreže mišiće
I sve može učiniti:
Poletjet će u vis, pomaknuti ugao kuće
Hoda gradom neprestano pogledavajući na sat
I ogleda se na sve strane
(I napokon u njenoj kući)
Ona iziđe: hitri-hitri laki koraci
(Odjeknuše na parketu)
I njegova sreća, njegov život, sam on
Ono što je tako dugo tražio i želio
Hitro se, hitro, bližilo k njemu
Nije ona išla, nevidljiva snaga nosila ju k njemu
Dojurila mu i sva se predala
Zagrlio ju je i pritisnio usne na njena usta
Što su tražila poljubac
I kao da nema tijela
Kreće se, a ne napreže mišiće
I sve može učiniti:
Poletjet će u vis, pomaknuti ugao kuće
Ni ona nije svu noć spavala
I cijelo ga je jutro čekala
Ona iziđe: hitri-hitri laki koraci
(Odjeknuše na parketu)
I njegova sreća, njegov život, sam on
Ono što je tako dugo tražio i želio
Hitro se, hitro, bližilo k njemu
Nije ona išla, nevidljiva snaga nosila ju k njemu
Dojurila mu i sva se predala
Zagrlio ju je i pritisnio usne na njena usta
Što su tražila poljubac
|
||||
6. |
Duša Rade
02:23
|
|||
DUŠA RADE
Veseo čovjek pozove djevojke
Pa im maže med na grudi
Ovo je drvo dobro i jabuka
Meka je uzmi nek' zarudi
Mali veličak sanja u džemperu
U kosi gnijezde se laste
Spava s biljem iz velikih džepova
Sjeme mu jabuke raste
Nikad ne reci ne Duši Radi
|
||||
7. |
||||
NIŠTA TI NE BRINI, TATA-SAN
Našao je djevojku laku, bosonogu plahu
Izvukao je iz noćnog kluba, platio nije puno
A onda je malu kosooku oženio
I nije više sam, sve što poželi ona mu čini
Puna zahvalnosti i nježna pogleda
Ništa ti ne brini, tata san
Spasio si me, hvala ti
Što si me malu kosooku oženio
Rekla mu je: Oprat ću ti noge i izmasirati leđa
Oh, koja nježna koža, koga li to vrijeđa?
Koji užitak, nikad ne prigovara
I dobro kuha, prelijeva se juha
Puna slatkih začina i mlada kupusa
Nek' sam s tobom, ne vraćam se više
U polja riže, u grad u kom gmiže
Hobotnica što raste i stišće
Za sitne novce vuk liže ovce
I pipa malu kosooku djevojčicu
Oboje sretni, svakome dobro, ne troši puno
Nosi mu papuče, kao u bajci
Samo nemojte reći njegovoj majci
Da je malu kosooku oženio
Rekla mu je...
|
||||
8. |
Ako stanem u vlaku
02:52
|
|||
AKO STANEM U VLAKU
Ako stanem u vlaku
U bukovačkoj pustari
Ne će mi trebati crno odijelo
Već puška za safari
Duša izletjet će
Iz napaćena tijela
I zauzeti počasno mjesto
Kraj nekog vražjeg ždrijela
Bez suvišne procedure
Bez žalopojki i torture
U putu
Kako vitez i mora
Naslonit ću glavu i sanjati
Kruh sa sedam kora
Ako odapnem u vlaku
Od Zadra do Knina
Nitko neće ni primijetiti
Da nema odbjeglog sina
Ženama (mojim) ostavljam gitare
Svežanj nota i nekoliko knjiga
Prijatelji nek' se sjete
(Da) smijehom rješavali smo se briga
Bez suvišne...
Tek strojovođi masnom
Što čađav pragove broji
Upućujem želju strasnu:
Neka zatrupi što luđe
Prije nego u hladan tunel uđe
|
||||
9. |
Je li ovo kraj
02:34
|
|||
JE LI OVO KRAJ
Je li ovo kraj
Zagledan u krošnje stabala
Povija ih vjetar
Nervozan od čekanja
Vlakova što odvoze starce
Je li ovo kraj
Zagledan u nebo
Golubice rastapaju se na suncu
Sigurno me nema
I ovaj znoj što se slijeva niz (u)lice
Nije moj
Gdje je žena koju volim
Gdje su prijatelji
Crne vreće lete iznad kuća
I jedna je namijenjena meni
|
Goran Markov Knežević Zagreb, Croatia
Kad nije zauzet vođenjem zagrebačkog rock sastava VELI JOŽE band, ponekad oglasi se i samostalno,
kantautorski.
www.facebook.com/velijozeband?ref=hl
www.facebook.com/pages/Kr%C4%8Dma-kod-%C4%90ure-Seljaka/259603454234748?ref=aymt_homepage_panel
... more
Streaming and Download help
If you like Goran Markov Knežević, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp