We’ve updated our Terms of Use to reflect our new entity name and address. You can review the changes here.
We’ve updated our Terms of Use. You can review the changes here.

UZMI STAN U PRIZEMLJU (demo)

by Goran Markov Knežević

/
  • Streaming + Download

    Includes unlimited streaming via the free Bandcamp app, plus high-quality download in MP3, FLAC and more.
    Purchasable with gift card

      €7 EUR  or more

     

1.
Slatka dušo 04:10
SLATKA DUŠO Moj instikt, moje čulo, osjet kojim sam te slutio (na kilometre, u gomili) nestaje. Zatvorenih očiju mogao sam da te nađem, njušio sam te. Srce me je neodoljivo vuklo k tebi, slatka dušo. Divlji rogovi i oštri zubi za tvoju nježnu kožu, za tvoj svilen trbuh, moja oštra šuma! Gorki potoci ne teku više kad ugledam tvoje grudi pod košuljom. Napeti mišići, uzavreli stomak i bol u preponama – sve nestaje. Pretvaram se u gmaza, beskičmenjaka. Slatka dušo, vidim te, ali ne osjećam više!
2.
3.
KAD TAKO ŽELIŠ DA ME MUČIŠ Kad tako želiš da me mučiš i kad ne mogu da te smirim, što bih dao da te imam, sve bih dao da te shvatim, da te vratim u mir tvoj. Lijepa budi kao zora, ne čini tugu sjenom svojom, upregnut ću konje, povest ću te cestom, među jablanima ptice poju među oblacima.
4.
Ima dana 04:16
IMA DANA Ima dana kad ne mogu da te pazim, kad ne mogu da te čuvam od svih zala što kruže nad tvojom lijepom glavom. Ima dana kad sam bespomoćan i slab, ranjiv u najbolje čuvana mjesta moje duše. Ima dana kad plačem iznutra, suze me preplavljuju cijelog i slijevaju se niz oči moje meke, bez sjaja i bez nužno potrebne odlučnosti koja bi te smirila, kraj koje bi mirno zaspala.
5.
6.
ŠESTI DAN JE NAJTEŽI Šesti dan je najteži, poguban za čovjeka kao što si ti. Ulaziš robusno, pun vjere u sebe tražiš sve. Ne popuštaš ni pedalj, pred svima znaš da si najveći. Ali šesti dan je najteži, tad su pali i veći od tebe!
7.
TAKO BIH ŽELIO DA SI OVDJE Tako bih želio da si ovdje, prijatelju stari, gledam okolna lica ne bih li vidio tvoje. Negdje na jugu počinješ život nov, negdje na jugu kuca srce srca tvog. I neka vas obasja i zgrije jutarnje sunce, prve ptice koje slete na prozor vaš nose moje misli. I neka samo na tren kroz vaše uši prostruje tonovi gitare i neka samo na tren učini vam se da svijet izgara brže nego što mislite i bit će dosta: Znat ćete što vas je moglo čekati i što ste izbjegli sudbom jer vas je vodila bistra zvijezda Jadrana što brine nad ribaricama i morskim tuljanima, što brine nad hrabrim koji nose bolnu crtu na čelu. I bit ćete sretni, morate biti, jer vi ste jedino što mi je preostalo!
8.
9.
JOŠ JE RANO ZA ZORU Još je rano za zoru, otkad si ovdje dani su kraći. Zmije omotane oko očiju pritišću. Još je rano za zoru, neće ona. S prvim pucnjevima izletjet ćeš u mrak i zaslijepit će te bjelilo smrti. U to budi siguran, samo je to izvjesno! I zato lezi mirno zatvorenih očiju, misli na boje: na plavo nebo u njenoj kosi, na krvave usne zore. Još je rano da svane, utopi pogled u tamu. Lezi mirno i sanjaj, skrij se saznaj. Opipaj pušku, u nju sad vjeruješ!
10.
UZMI STAN U PRIZEMLJU Uzmi stan u prizemlju: gledat ćeš poljske miševe ujutro ispod prozora kako ti odnose komade sna. Uzmi stan u prizemlju: zvukovi i prašina padaju ti na glavu, teški mirisi pune sobu. Uzmi stan u prizemlju jer moraš, to je jedino što će ti ponuditi. Nećeš moći da biraš, oblaci su nedostižni! Plahte nisu bijele kao prije: uzmi stan u prizemlju. Kucat će ti na vrata u pola noći, tražiti harmonike za proslave, stolove za slavlja i pijanke: uzmi stan u prizemlju. Tu najbolje čuješ lake uzdahe ljubavnih ptica (i škripanje kreveta): uzmi stan u prizemlju. Mačke koje si izbacio strugaju ti o vrata i nikom se ne mili da ti dođe osim muzičarima, donose trake i piju vino pa ti sviraju i pjevaju: Uzmi stan u prizemlju. Ako noću lupaju nogama o tvoja vrata, možeš uvijek da iskočiš iz tog ludinjaka, iz tog zvjerinjaka, a da se ne slomiš, možeš i da pobjegneš. Oni gore to ne mogu, suviše su visoko i njihov skok je skok bez nade u cjelovitost doskoka. Ti možeš bez bojazni i zato uzmi stan u prizemlju jer ćeš tek tako da shvatiš da ih sve imaš u prašini!

about

Pjesme 1. – 9. snimljene su u društvenoj dvorani Studentskog doma Stjepana Radića u Zagrebu u ljeto 1985.

Svirali su:
Boško Čoko: akustična bas gitara, prateći glas
Gorki Čimbur: akustična gitara, klavir, prateći glas
Goran M. Knežević: glas i akustična gitara

Pjesma 10. snimljena je u paviljonu 7., soba 13. Studentskog doma Stjepana Radića. Drugu gitaru svirao je Damir Vujčić. Prateći glasovi: društvo iz susjednih soba.

Sve pjesme napisao Goran M. Knežević, osim 5., 6. i 8. (Boško Čoko & Goran M. Knežević).

credits

released June 28, 1985

license

all rights reserved

tags

about

Goran Markov Knežević Zagreb, Croatia

Kad nije zauzet vođenjem zagrebačkog rock sastava VELI JOŽE band, ponekad oglasi se i samostalno, kantautorski.

www.facebook.com/velijozeband?ref=hl

www.facebook.com/pages/Kr%C4%8Dma-kod-%C4%90ure-Seljaka/259603454234748?ref=aymt_homepage_panel
... more

contact / help

Contact Goran Markov Knežević

Streaming and
Download help

Report this album or account

If you like Goran Markov Knežević, you may also like: